1. Dečaci ne mogu biti seksualno eksploatisani u svrhu trgovine ljudima?
Dečaci takođe mogu biti seksualno iskorišćavani, iako preovladava
predrasuda da takvih situacija nema. Takvi slučajevi se teže
otkrivaju, u velikoj meri i zbog izraženih rodnih stereotipa koje
društvo nameće, poput onih da dečaci ne plaču, ne pokazuju osećanja i
drugih. To je samo jedan od razloga zbog kojeg dečaci ređe istupaju i
govore o seksualnom nasilju koje im se dogodilo. Takođe, u svetu
se beleže štetne prakse kakva je na primer bača bazi (bacha bazi –
ples dečaka) koja je najzastupljenija u Avganistanu i Pakistanu. U
okviru ove prakse dečaci su izloženi seksualnoj eksploataciji tako što
im se oblači ženska odeća i primorani su da pevaju i igraju u svrhu
zabavljanja odraslih muškaraca koji imaju novca i njihovih prijatelja.
Ova praksa najviše pogađa dečake uzrasta od 7 do 18 godina koji potiču
iz siromašnih porodica ili one koji su bez roditeljskog staranja.
2. Korišćenje dece u oružanim sukobima smatra se trgovinom ljudima?
Procenjuje se da danas u svetu ima najmanje 250.000 dece koja se
zloupotrebljavaju u oružanim sukobima u najmanje 20 zemalja. Oko 40%
ove dece su devojčice, koje muškarci borci iskorišćavaju seksualno i
prisiljavaju na brak. Jedna od najpoznatijih militantnih grupa u svetu
koja upravo na ovaj način koristi devojčice u oružanim sukobima jeste
Boko Haram. U mnogim sukobima na svetu deca direktno učestvuju u
borbama. Međutim, njihova uloga nije ograničena samo na borbu. Mnoge
devojčice i dečaci takođe se koriste kao podrška oružanim snagama, što
predstavlja veliki rizik i umnogome otežava njihov život. Njihovi
zadaci mogu biti različiti. Mogu biti primorani da nose oružje, da
kuvaju, prenose stvari, informacije. Mogu biti primorani da idu u
izvidnice, kao i radno i seksualno iskorišćavani u svrhu zadovoljenja
potreba vojnih trupa. Devojčice se takođe regrutuju i njih koriste
oružane snage i grupe. One trpe specifične posledice, uključujući, ali
ne ograničavajući se na, silovanje i seksualno nasilje, prisilne
trudnoće i komplikacije povezane s trudnoćom, stigmu i odbacivanje od
strane porodice i zajednice.
3. Samo stranci i strankinje u Srbiji mogu postati žrtve trgovine ljudima?
U Republici Srbiji je poslednjih godina dominantna unutrašnja trgovina
ljudima, čije su žrtve uglavnom domaće državljanke i državljani, koje
eksploatišu takođe domaći državljani.
4. Trgovina ljudima je isto što i krijumčarenje ljudima?
Krijumčarenje je zločin protiv države a trgovina ljudima je zločin
protiv čovečnosti. Kod krijumčarenja postoji saglasnost osobe za
ulazak u zemlju u koju je krijumčar vozi. Kod trgovine, čak i kada
postoji pristanak žrtve, on je iznuđen, putem prevare, ucene ili
drugim metodama. Trgovina može da se odvija i u zemlji u kojoj žrtva
živi, a krijumčarenje uvek podrazumeva transport osobe u drugu zemlju.
5. Minimalna zatvorska kazna u Srbiji za krivično delo trgovine decom iznosi pet godina?
Ako je trgovina ljudima učinjena prema maloletnom licu, učinilac će se
kazniti zatvorskom kaznom u trajanju od najmanje pet godina (stav 3
člana 388 KZ).
6. Da li osoba koja je primorana da vrši krivična dela može biti žrtva trgovine ljudima?
„Eksploatacija kriminalnih aktivnosti”, odnosno iskorišćavanje osobe
koja, između ostalog, izvrši džeparenje, krađu, trgovinu opojnim
drogama i druge slične aktivnosti koje podležu kaznama i podrazumevaju
finansijsku korist može biti modalitet trgovine ljudima.
7. Da li je prijavljivanje krivičnog dela trgovine ljudima obavezno po zakonu?
Svi građani i građanke u Republici Srbiji obavezni su da prijave
krivično delo trgovine ljudima.
8. Da li se trgovina ljudima događa samo u siromašnim zemljama?
Trgovina ljudima, kao problem svetskih razmera, jednako pogađa
industrijski razvijene zemlje, kao i zemlje koje to nisu, zemlje koje
se nalaze u post-konfliktnom periodu, odnosno periodu ekonomske i
društvene tranzicije.
9. Kad žrtva da pristanak trgovcu ljudima na eksploataciju, ona više nije žrtva trgovine ljudima?
Pristanak lica na eksploataciju ne utiče na postojanje krivičnog dela.
U ovom slučaju zakon štiti žrtvu, jer ako je ona i dala saglasnost
tokom situacije trgovine, to ne ublažava zločin koji je nad njom
počinjen. Pristanak žrtve na eksploataciju ne menja činjenicu da se
radi o krivičnom delu (Stav 10 člana 388 KZ Krivični zakonik Republike
Srbije). Žrtva može da da pristanak kada je prevarena, kada je
dovedena u zabludu, kada nema drugu alternativu, pod prinudom,
prisilom, pretnjama upućenim njoj ili njenoj porodici – tako da se
takva vrsta pristanka ne može uzeti kao relevantna u dokaznom
postupku.
10. Upotreba dece u pornografske svrhe smatra se trgovinom ljudima?
Upotreba dece u pornografske svrhe jeste trgovina ljudima. Pored
iskorišćavanja dece u prostituciji, ovaj vid eksploatacije prepoznaje
se kao oblik seksualne eksploatacije dece.